Svako dijete se rađa sa potencijalom genijalca, a na nama je da se taj intelektualni, emotivni, socijalni i motorički potencijal izrazi. U prvih 6 godina života mozak se razvija nevjerojatnom brzinom te se stvara jako puno veza (sinapsi) između neurona u mozgu. Upravo u tom razdoblju stvaraju se čvrsti temelji za razvijanje kasnijih znanja i sposobnosti, a koliko su godine prije polaska u školu važne govori i informacija da se čak 75% neuronskih veza stvara do 7.godine života, odnosno njih 50% do 5. godine. Neurokognitivna znanost je zadnjih godina jako napredovala dok su pedagoške metode koje se koriste u odgoju i obrazovanju djece i dalje većinom zastarjele.

Zato je vrlo bitno da se roditelji educiraju kako bi od prvog dana znali svojem djetetu pružiti razvojno stimulirajuću okolinu koja će kasnije utjecati na djetetove sposobnosti i kvalitetu života.

Djeci je igra prirodna aktivnost, u njoj uživaju i kao takvu ju je vrlo lako iskoristiti za učenje. Djeca mogu, igrajući se, naučiti sve što im želimo prenijeti, a uz to razmišljaju, razvijaju svoj istraživački duh, kreativnost, nove ideje te povezuju znanje. Istraživanja su pokazala da djeca najviše uče kada su opuštena i kada im je zabavno.

Takva činjenica ne vrijedi samo za djecu već i za odrasle, a znanja koja steknemo na takav način, ostaju dugoročno.

Pjevanje, plesanje, bojanje, likovne aktivnosti, klasifikacija, serijacija i drugo, aktivnosti su koje su nužne djetetu od najranije dobi, a sve ih možemo raditi kroz igru i zabavu.

Roditelji često, imajući najbolju namjeru da zaštite svoje dijete, ograničavaju dijete u igranju na način da mu ne dozvoljavaju previše trčanja i skakanja. No upravo trčanje, skakanje, vrtnja i ostale motoričke aktivnosti su od krucijalne važnosti za zdrav rast i razvoj djeteta. Dozvolite svojem djetetu da se vrti, skače, trči po različitim podlogama, nema veze što će se možda uprljati, jer upravo tako će postati puno spretnije i inteligentnije u kasnijem životu. Istraživanja su pokazala da su današnja djeca i do 30% motorički slabija, a jedan od bitnijih razloga je taj što se manje kreću.

Iako je tehnologija donijela velike napretke društva, u nekim segmentima nas je i unazadovala. Vrlo je jasno da dijete ne možemo u potpunosti ograničiti modernih tehnologija, no mnogi roditelji se pitaju gdje postaviti granicu. Neupitna je činjenica kako je gledanje u ekrane štetno za dijete te periodi gledanja u ekrane trebaju trajati što kraće moguće, a u najranijoj dobi bi ih trebalo u potpunosti izbjegavati jer kako tvrde neki znanstvenici, ono doslovno „pali mozak“. Najbolje je dogovoriti sa djetetom određeno vrijeme, na primjer 15 minuta na dan, i toga se čvrsto držati bez obzira što dijete traži još.

Umjesto toga, predložite odlazak u park ili osmislite neku drugu aktivnost koja će okupirati dječju pažnju.

Želite li razgovor s Gordanom, uživo ili online, javite se za individualan razgovor ili partnersku psihoterapiju.

Povezani tekstovi