Roditelji često žude za kvalitetno provedenim vremenom sa svojom djecom. Većinom rastrgani između poslovnih, obiteljskih, partnerskih i roditeljskih obveza imaju osjećaj kako nedovoljno svog vremena posvećuju upravo svojoj djeci. Najčešće su to roditelji mlađe djece, koja se još ne znaju dovoljno dobro izraziti niti su još došla do faze samostalne igre, te neizravno traže pažnju svojih roditelja.

Često se uhvate kako u danu nisu proveli ni pola sata kvalitetnog, prisutnog i posvećenog vremena svome djetetu, iako se Hrvatska i dalje nalazi iznad prosjeka po vremenu koje roditelji provode sa svojim djetetom, iako samo oko 22% roditelja izjavljuje da imaju svakodnevno vremena za zajedničku igru s djecom, a čak oko 58% kako uglavnom ima vremena za provođenje zajedničke igre.

Naravno, ne može se za svako provedeno vrijeme reći i da je u potpunosti kvalitetno. Većina tog vremena događa se u nekom međuvremenu između raznih drugih obaveza kao što su vožnja iz vrtića/škole, odlazak po namirnice, obavljanje raznih „sitnica“ po raznim poštanskim i drugim uredima te usputne pošalice između obavljanja kućanskih poslova.

Ipak, čak i to vrijeme, koje je naizgled izgubljeno i u nekom usputnom tonu, može biti itekako kvalitetno, i u svojem neformalnom i opuštenom tonu čak prirodnije i povezujuće od organiziranog vremena za igru s djetetom. Naravno, uz svjesno zamjećivanje tih sitnih, ali bitnih, prilika u svakodnevici.

Tako se naprimjer, često spominje kako se roditelji u neka davna vremena (i ne tako davna) nisu igrali sa svojim pomlatkom i puno se oko toga zabrinjavali kao sadašnji roditelji. No, iako je možda istina da nisu provodili sate sa djecom na raznim radionicama i u raznim kreativnim pothvatima „samo za dušu“ i obogaćivanje malih umova, uključivali su svoju djecu na puno različitih načina u svakodnevne poslove i komunicirali s njima puno više i svrsishodnije nego što se to na „prvu loptu“ čini.

Iako su obavljala stvarne i njima primjerene (većinom) poslove, za njih je to sve ipak bila jedna vrsta igre i otkrivanja, čime im se gradilo samopuzdanje i odgovornost za neka buduća vremena. Jer, i u današnje vrijeme, čim naumite prestati odmarati i krenuti npr. u pripremanje večere ili popravak slavine u kupaonici najvjerojatnije ćete iza sebe začuti tapkanje malih nožica koje radoznalo proviruju iza vaših leđa, iako netom prije udubljeni u svoju igru koju odlazak u krevet sigurno ne bi tako lako prekinuo.

Zašto je to tako?

Iako imaju punu sobu igračaka, najzanimljivija im je upravo smjesa za muffine i obična žlica kojom će je dovesti do cilja ili uloga malog pomagača u dodavanju potrebnog alata, pa čak i usisivač koji za par godina sigurno neće tako zdušno primiti u ruke. No, iako se to tako čini na prvu, ne dajte se zavarati – jer najbitniju ulogu u toj priči imate VI.

Upravo takve stvari volimo naglasiti roditeljima na našim „JUPI“ radionicama za djecu i roditelje, da im je najzanimljivija „igračka“ upravo roditelj!

Samom svojom pojavom ste već na „pola“ puta riješili bojazan većine roditelja koji ne znaju hoće li će dobro „odraditi“ svoj posao u osmišljavanju kvalitetnog vremena sa svojim djetetom.

Da provedeno vrijeme bude što kvalitetnije donosimo par savjeta što i kako činiti da bi to vrijeme ostalo u najljepšem sjećanju i vama i vašem mališanu.

Budite prisutni!

Iako smo to maloprije spomenuli, i često je totako, već samom svojoj pojavom započeli ste zbližavanje i povezivanje s djetetom. No, pod ovim ne mislimo samo da budete tamo, nego da zaista, duhom i umom budete u toj igri svašim djetetom. Pokušajte se uživiti, bilo da vi predvodite nekom igrom, podučavate svog mališana kako praviti najbolje palačinke, pronaći gusarsko blago ili jednostavno uživate u sviranju „zračnih“ gitara i drugih instrumenata;Vaš entuzijazam u kombinaciji sa opuštenošću i prepuštenosti trenutku je ono što će taj trenutak učiniti vrijedim pamećanja.

Osluškujte svoje dijete

Roditelji većinom misle kako bi baš oni trebali „organizirati“ vrijeme sa svojim djetetom. Iako je roditelj taj koji je voditelj svoga djeteta u odgoju, u igri bi se trebao uključiti kao ravnopravni sudionik (ne nadređeni) i dopustiti djetetu da predvodi aktivnost. Time se djeca mogu na lakši način izraziti i osjećati se odgovornijima, razvijaju svoje samopouzdanje, a uče se i ravnopravnom odnosu te kako na pravilan način iskazati svoje želje. Naravno, roditelj je tu sudionik i ima pravo dodavati sugestije i nadograditi igru svoga djeteta te mu kroz igru pokazati najbolje načine reagiranja u sličnim situacijama u interakciji s drugom djecom.

Takve izmjene igre trebaju biti prvenstveno prihvaćene od djeteta, a primjeri raznih prihvatljivih modela ponašanja bi trebali ostati samo prikaz koji će dijete s vremenom naučiti modelirati. Ova sloboda u igri (i u odabiru i načinu) dopušta djetetu da jasno izrazi svoje preferencije, „dokaže se“ svojim roditeljima i gradi svoje samopouzdanje kada je njihov način prihvaćen i uvažen od strane roditelja.

Na našim „JUPI“ radionicama se često događa da aktivnostiu dvije različite grupe djece mogu biti potpuno različite iako se radi o djeci iste dobi.To se događa zbog različitih preferencija djece pa se tako na pojedinim grupama rade više kreativne i vježbe fine motorike, dok je na drugima naglasak na razvoju motoričke spretnosti ili verbalnog razvoja djece. Iako se trudimo uključiti sve vrste aktivnosti,prednost dajemo onoj koju u grupi osjećamo kao primarnu želju sve djece.

Zabavite se!

Iako smo gore već spomenuli da trebate biti prisutni u igri, sam trud,ako je lažan biti će brzo primjećen od strane najmlađih, a Vaše stajanje sa strane i nagovaranje na uključivanje djeteta neće uroditi plodom.

Također, redovito pretvaranje uživanja (osim stvarnog uživanja u druženju s djetetom) u aktivnosti dovest će i do Vašeg stvarnog zamora, a cilj nije tako nešto samo „odraditi“ nego da se i Vi zaista i zabavite i opustite.

Odrasli često zaboravljaju kako su potrebne male stvari da si razbiju svakodnevicu i jednostavno se prepuste trenutku i uživaju.

Želite li razgovor s Gordanom, uživo ili online, javite se za individualan razgovor ili partnersku psihoterapiju.

Povezani tekstovi