KAKO POMOĆI I SEBI I DJETETU

U prethodnom članku na temu tantruma smo nastojali približiti kako se dijete osjeća prije i tijekom tantruma i što dovodi do takvog ispada u ponašanju. Kada to razumijemo, lakše ćemo se „staviti u kožu“ djeteta i moći regulirati vlastite reakcije te pristupiti djetetu na način koji je razvojno najbolji za dijete, a također i za nas odrasle.

Poznavanje što može dovesti do tantruma, poput umora, gladi, previše podražaja i ostalo što smo spomenuli u prethodnom članku, može nam pomoći da promatranjem djeteta pravovremeno spriječimo da do tantruma dođe.

Kada do ispada bijesa ili preplavljenosti djeteta već dođe, tada ga u većini slučajeva ne možemo odmah zaustaviti, a posebice ukoliko želimo postupiti na razvojno poticajan način. Međutim možete umanjiti intenzitet i svojom ciljanom podrškom dugoročno pomagati djetetu u učenju i razvoju samoregulacije.

Da biste olakšali i djetetu i sebi da prođe kroz tu buru emocija i da biste kod djeteta postepeno potaknuli razvoj
samoregulacije, potrebno je slijediti određene korake:

1. Budite svjesni svojih emocija i reaktivnosti
Osvijestite što se u Vama događa i zatim odlučite privremeno sve svoje emocije staviti po strani, kao i potrebe da umirite dijete, objasnite mu, posavjetujete ga ili ga eventualno kritizirate. Svjesno odlučite da to nećete činiti nego ćete sada te svoje potrebe staviti po stran na neko vrijeme.

2. Ostanite prisutni
Neka djeca nas odguruju u ovakvim sutuacijama, ponašaju se kao da žele da odemo. Važno je da poštujemo da ne žele da smo preblizu, a isto tako je važno da ne odemo. Ostanite s djetetom, ali ga za sada ne dirajte, ništa u početku ne govorite i budite blizu i čučnite na njegovu visinu.

3. Zadržite mir
Iako izgleda da je osobno i da se dijete bori protiv vas, ispad nije osoban. Promatrajte dijete i disanjem stišavajte oluju koja se možda diđe u vama. Fokus sa svojih emocija prebacite na nastojanje da osjetite i razumijete dijete.

Takve situacije mogu biti teške i stoga se podsjetite na sljedeće:

• radi se o normalnoj fazi i načinu izražavanja nakupljenih osjećaja i frustracija u djetinjstvu,
• to je djetetov put do izradnje zdravog vlastitog „JA“
• ispadi bijesa nisu osobni= dijete ne radi to Vama namjerno
• dijete ima ispad bijesa uslijed nezrelosti živčanog sustava i emocionalne nezrelosti, sazrijevanju istog doprinjeti ćete Vi svojim reakcijama tijekom većeg broja tantruma
• o djetetovom temperamentu, sposobnosti samoregulacije i vanjskoj podršci ovisi koliko često i intenzivno će se tantrumi javljati
• djetetu je tada potrebno da ostanete prisutni, suosjećajni i mirni:
  kada je dijete „izvan sebe“, treba mu mirna i stabilna odrasla osoba koja će mu pomoći u regulaciji i vraćanju vlastite emocionalne sigurnosti.
  Ako i dijete i roditelj u toj situaciji imaju ispad bijesa, tada imate dvostruki problem.
• Kada se ispad počne događati i kasnije dok traje, podsjetite se da nije do Vas i stalno se podsjećajte da sve svoje osjećaje i reakcije svjesno privremeno stavite po strani. Duboko i sporo dišite i promatrajte dijete.
• Sjetite se: u konačnici svaki djetetov ispad bijesa na kraju prođe!

4. Koristite zrcaljenje, validaciju i empatiju.
Kada smo jako emocionalni, potrebno nam je razumijevanje i suosjećanje.  Stoga s djetetom prilikom tantruma koristite empatičko reglektiranje: zrcaljenje, validaciju (razumijevanje i potvrđivanje) i empatiju.
Potrebno je da dijete ima osjećaj da ga razumijete.

• ako osjeti da ga tehnikom empatičkog reflektiranja samo nastojite kontrolirati, ispad bijesa može postati još jači;
• stoga se stvarno potrudite razumjeti ga/ju i povezati se s djetetom

Nije posao roditelja i odgajatelja da djetetu dade sve što dijete želi,
Vaš posao je da vidite dijete, uđete u njegove cipelice i uvažite ga, a to znači osjetiti i pokazati djetetu razumijevanje i suosjećanje. Uvažiti i poštovati nekog ne znači složiti se i ne znači odustati od svoje granice, ne znači „popustiti“. Zrcalite i validirajte ponašanje koje vidite (bez da dodajete nešto svoje):

„Ne želiš se tuširati i ljut si. Razumijem da ne želiš“.
„Plačeš i lupaš o pod jer ne možeš dobiti tu lutku. Jako ju želiš.“
„Želiš sjediti pored Luke. Znam. Jako, jako to želiš.“

5. Spriječite ozljeđivanje ukoliko je potrebno
Ukoliko Vas dijete udara, želi ozlijediti sebe, drugo dijete ili nešto u prostoriji, tada ga primite, držite ga čvrsto ali nježno za ruke i recite nešto poput:  „Ovo boli. Neću ti dati da radiš nešto što može ozlijediti. Vjerujem da ti je teško.“

6. Prihvatite da treba vremena da dijete prođe kroz proces otpuštanja osjećaja
Ponekad je potrebno i duže vrijeme da se dijete umiri. Dozvolite da dijete „odradi“ proces, a Vi po potrebi nekoliko puta empatički reflektirajte kao u gornjim primjerima. Ne prisiljavajte dijete na fizički kontakt u prvoj fazi, a sjetite se: nemojte otići čak i ako Vas tjera (budite blizu, ali ga ne dirajte). Podsjetite se: u konačnici svaki ispad na kraju prođe!

7. Ponudite kontakt tek kada je dijete spremno.
Kada se preplavljenost smanji tj, kada se emocionalna oluja počinje ispuhavati, dijete postaje spremno i treba kontakt. Mnogo puta djeca tada počnu jecati, tužno plakati ili pogledavati nas ili nam na neki drugi način daju do znanja da su spremna za kontakt. Tada dozvolite djetetu da dođe uz Vaše tijelo ili ga zagrlite, polako dišite i omogućite da se umiri uz Vas. Recite mu nešto utješno i podržavajuće poput: Čini mi se da je ovo bilo teško. Sve je u redu sada.

8. Suzdržite se od kritiziranja i kazni
Tantrum je normalna razvojna reakcija, dijete ne smije biti kažnjeno za ono što osjeća.
Kada prođe dovoljno vremena, a ovisno o dobi djeteta možete pokušati porazgovarati o tome što možete drugi puta zajedno napraviti da mu bude lakše. Pri tome koristite JA poruku. Ako se radi o djetetu od oko 2 godine, nema potrebe za JA porukama, dovoljno je da prođete kroz gore opisani proces i svojim ponašanjem mu pomognete da se regulira, tako se i ono uči samoregulaciji. Način da se preplavljenost i ispadi bijesa vremenom prestanu pojavljivati, je prilikom ispada davati djetetu podršku kroz empatičko reflektiranje i naučiti ga samoregulaciji.

9. Promatrajte dijete u svakodnevnim aktivnostima
Pokušajte uočiti koje su to tipični okidači i situacije koje potaknu tantrume.
Umor djeteta? Previše podražaja? Glad? Kad ne dobije što želi? Ponekad je moguće da se radi o različitim nakupljenim situacijama koje samo najednom izbiju van. Kada znamo što su okidači, lakše ćemo ih uočiti i možemo reagirati na prve znakove te u nekim slučajevima spriječiti ispade bijesa.

10. Kada potražiti stručnu pomoć
Ako dijete ozljeđuje sebe, druge ili predmete, ako tantrumi postaju sve češći iako je dijete starije ili se često javljaju kod veće djece, ako ne znamo ili neuspijevamo pravilno postupiti, potrebno je potražiti stručnu pomoć.

Želite li razgovor s Gordanom, uživo ili online, javite se za individualan razgovor ili partnersku psihoterapiju.